IZ PODATAKA DOSTUPNIH NA INTERNETU I KRATKE POSJETE OTOKU CRESU
Otok Cres
Cres je, uz susjedni otok Krk, najveći (405,78 km²), a poslije otoka Hvara i najdulji hrvatski otok. Dug je 66 km, a u najširem dijelu širok 12 km. Otok se pruža u pravcu sjever-jug.
Upravno pripada Primorsko-goranskoj županiji.Najviši vrh na otoku su Gorice, visoke 648 m.
Na otoku se nalazi slatkovodno Vransko jezero koje je glavni izvor pitke vode za cijeli arhipelag.
Zanimljivo je da na Cresu, kao i u ostatku arhipelaga, nema zmija otrovnica.
Opsirnije... (Povijest, legende, i ostali podaci)
Upravno pripada Primorsko-goranskoj županiji.Najviši vrh na otoku su Gorice, visoke 648 m.
Na otoku se nalazi slatkovodno Vransko jezero koje je glavni izvor pitke vode za cijeli arhipelag.
Zanimljivo je da na Cresu, kao i u ostatku arhipelaga, nema zmija otrovnica.
Opsirnije... (Povijest, legende, i ostali podaci)
Zemljiste u projektu
Stanje na otoku i problemi
Kvarnerski su otoci najbogatiji po broju biljnih vrsta od svih jadranskih otoka. Na Krku, Cresu i Lošinju raste
više od 1300 vrsta. Otoci su od davnina pod snažnim utjecajima tradicijskog stočarstva, prvenstveno ovčarstva. Ovdje su se uzgajale ili se još uzgajaju tradicionalne udomaćene pasmine kao što su creska, krčka, paška i rapska ovca. Ekstenzivno ovčarstvo koje se ovdje provodi tisućljećima, bilo je moguće zbog toga što na otocima nije bilo predatora koji bi se hranili stokom,
Zanimljivo je da su se na otoku Cresu ovce tradicionalno napasale u maslinicima, dok se to na otoku Krku prakticira tek odnedavno. Napuštanjem stočarstva i poljoprivrede stanje se u novije vrijeme počinje mijenjati, velike površine ostale su zapuštene i zarasta ih šikara, prvenstveno šikara i bodljikave šmirke.
Ceo text
Hoće li divlje svinje s otoka istjerati otočane? Ceo text
Nadležno ministarstvo daje poticaj za uzgoj ovaca, a na drugoj strani županija lovcima daje poticaj da uzgajaju što više divljih svinja, koje te iste ovce i janjce uništavaju, budući da su divlje svinje u nedostatku hrane u staništu koje za njih nije prirodno na jelovnik stavile tek okoćene mlade janjce. Ali sudeći po promjenama koje donošenje alohtone divljači na otocima stvara, problem više nije vezan samo za ugrožavanje ovčarstva, nego otoka općenito,tradicijskih djelatnosti, bioraznolikosti, gospodarstva, naposve turizma do ugroženosti ljudskih života.
Odluka stara 26 godina
Nema kraja nabrajanju problema koje otok i otočani trpe jer je interesna grupacija vezana za lovstvo prije 26 godina donijela odluku da se na Cresu ustanovi lovište za divlje svinje i jelene lopatare. Vrijeme se ne može vratiti niti ta odluka promijeniti, ali dodatno brine činjenica da se sada, u sjeni zakona koji bi trebali biti građanima na korist, događa uništavnje otoka.
Zakon o otocima (pogledaj clanak 13.) jasno kaže da nezavičajnoj, alohtonoj divljači nije mjesto na otocima i stoga je obavezan njen izlov. Od 2005. godine izlov je obavezan, a kako bi bio efikasniji, dozvoljen je cijelu godinu, nema lovostaja, no, bez rezultata.
U toj kaotičnoj situaciji ovčari ne uspijevaju ni približno nadoknaditi štete, više je ni ne prijavljuju jer to ne daje rezultate, osim što se izmaltretiraju pozivajući povjerenstvo i dokazujući da im je od janjaca ostao tek komadić kože, dok ovce izbezumljeno nabreklih vimena lutaju otokom u potrazi za stradalim janjcem.
Iz zakljucka jedne studije:
Najvažnija mjera za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti Cresa je održavanje ekstenzivnog ovčarstva i tradicionalne poljoprivrede, a preduvjet za to je uklanjanje alohtone divljači sa otoka. Uzgojno-selekcijski radovi na autohtonim pasminama ovaca značajni su za njihovo očuvanje, ali u kontekstu zaštite prirode potrebno je pristupiti holistički i u program revitalizacije uključiti čišćenje lokvi, krčenje i čišćenje travnjaka (mehaničko uklanjanje vegetacije pilama i velikim opterećenjem stoke), vraćanje autohtonih pasmina magaraca (sjevernojadranski-istarski),očuvanje staništa, maksimalno smanjena uporaba pesticida uz edukaciju korisnika, zabrana sadnje alohtonih vrsta drvećai potpuna zabrana postavljanja otrova u prirodu. Boljoj promociji držanja autohtonih pasmina ovaca i razvoju otočne poljoprivrede pridonijela bi i certifikacija poljoprivrednih proizvoda, mesa, sireva, izgradnja klaonica, osnivanje zadruga za preradu i distribuciju otočnih proizvoda, marketing, zbrinjavanje vune (koja je ekološki problem....)
više od 1300 vrsta. Otoci su od davnina pod snažnim utjecajima tradicijskog stočarstva, prvenstveno ovčarstva. Ovdje su se uzgajale ili se još uzgajaju tradicionalne udomaćene pasmine kao što su creska, krčka, paška i rapska ovca. Ekstenzivno ovčarstvo koje se ovdje provodi tisućljećima, bilo je moguće zbog toga što na otocima nije bilo predatora koji bi se hranili stokom,
Zanimljivo je da su se na otoku Cresu ovce tradicionalno napasale u maslinicima, dok se to na otoku Krku prakticira tek odnedavno. Napuštanjem stočarstva i poljoprivrede stanje se u novije vrijeme počinje mijenjati, velike površine ostale su zapuštene i zarasta ih šikara, prvenstveno šikara i bodljikave šmirke.
Ceo text
Hoće li divlje svinje s otoka istjerati otočane? Ceo text
Nadležno ministarstvo daje poticaj za uzgoj ovaca, a na drugoj strani županija lovcima daje poticaj da uzgajaju što više divljih svinja, koje te iste ovce i janjce uništavaju, budući da su divlje svinje u nedostatku hrane u staništu koje za njih nije prirodno na jelovnik stavile tek okoćene mlade janjce. Ali sudeći po promjenama koje donošenje alohtone divljači na otocima stvara, problem više nije vezan samo za ugrožavanje ovčarstva, nego otoka općenito,tradicijskih djelatnosti, bioraznolikosti, gospodarstva, naposve turizma do ugroženosti ljudskih života.
Odluka stara 26 godina
Nema kraja nabrajanju problema koje otok i otočani trpe jer je interesna grupacija vezana za lovstvo prije 26 godina donijela odluku da se na Cresu ustanovi lovište za divlje svinje i jelene lopatare. Vrijeme se ne može vratiti niti ta odluka promijeniti, ali dodatno brine činjenica da se sada, u sjeni zakona koji bi trebali biti građanima na korist, događa uništavnje otoka.
Zakon o otocima (pogledaj clanak 13.) jasno kaže da nezavičajnoj, alohtonoj divljači nije mjesto na otocima i stoga je obavezan njen izlov. Od 2005. godine izlov je obavezan, a kako bi bio efikasniji, dozvoljen je cijelu godinu, nema lovostaja, no, bez rezultata.
U toj kaotičnoj situaciji ovčari ne uspijevaju ni približno nadoknaditi štete, više je ni ne prijavljuju jer to ne daje rezultate, osim što se izmaltretiraju pozivajući povjerenstvo i dokazujući da im je od janjaca ostao tek komadić kože, dok ovce izbezumljeno nabreklih vimena lutaju otokom u potrazi za stradalim janjcem.
Iz zakljucka jedne studije:
Najvažnija mjera za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti Cresa je održavanje ekstenzivnog ovčarstva i tradicionalne poljoprivrede, a preduvjet za to je uklanjanje alohtone divljači sa otoka. Uzgojno-selekcijski radovi na autohtonim pasminama ovaca značajni su za njihovo očuvanje, ali u kontekstu zaštite prirode potrebno je pristupiti holistički i u program revitalizacije uključiti čišćenje lokvi, krčenje i čišćenje travnjaka (mehaničko uklanjanje vegetacije pilama i velikim opterećenjem stoke), vraćanje autohtonih pasmina magaraca (sjevernojadranski-istarski),očuvanje staništa, maksimalno smanjena uporaba pesticida uz edukaciju korisnika, zabrana sadnje alohtonih vrsta drvećai potpuna zabrana postavljanja otrova u prirodu. Boljoj promociji držanja autohtonih pasmina ovaca i razvoju otočne poljoprivrede pridonijela bi i certifikacija poljoprivrednih proizvoda, mesa, sireva, izgradnja klaonica, osnivanje zadruga za preradu i distribuciju otočnih proizvoda, marketing, zbrinjavanje vune (koja je ekološki problem....)
Ovcarstvo na Cresu
Poljoprivredna zadruga Cres (link) je imala 9000 ovaca, 13 ekonomija i 8 sirana a danas ni jednu. Sad imaju 3000 ovaca na severnoj strani ostrva i ne muzu ovce. Na Punta Krizi su imali dobre pasnjake, koje su izgubili u restituciji, i sada je to zemljiste zaraslo. Imali su 8 sirana na razlicitim delovima ostrva, danas ni jednu.
Samo jos nekoliko porodica muze i pravi sir za licnu upotrebu, ostali privatni ovcari imaju jos oko 10 tisuca ovaca. Veoma je mali broj umaticenih stada, pa su i poticaji koje ostvaruju mali. Janjci se dobro prodaju, a vunu bacaju. Potrebno je krciti zarasle pasnjake. Divlje svinje su ostetile kamene zidove koje treba obnoviti i pojacati zastitu pasnjaka zicama ili elektricnim pastirima.
Postoji zainteresovanost zadruge za suradnju (imaju veliki potencijal i certifikat za ekolosko janje), treba im pomoc oko ponovnog pokretanja muznje ovaca, plasmana vune, koze..... vise
Samo jos nekoliko porodica muze i pravi sir za licnu upotrebu, ostali privatni ovcari imaju jos oko 10 tisuca ovaca. Veoma je mali broj umaticenih stada, pa su i poticaji koje ostvaruju mali. Janjci se dobro prodaju, a vunu bacaju. Potrebno je krciti zarasle pasnjake. Divlje svinje su ostetile kamene zidove koje treba obnoviti i pojacati zastitu pasnjaka zicama ili elektricnim pastirima.
Postoji zainteresovanost zadruge za suradnju (imaju veliki potencijal i certifikat za ekolosko janje), treba im pomoc oko ponovnog pokretanja muznje ovaca, plasmana vune, koze..... vise
Vinova loza
Neverovatno je da na susjednom Krku, postoji 7 jakih vinarija, a na Cresu niti jedna?! Zadruga je nekada imala na Punta Krizi vinograde. Postoje jos samo 2 mala vinograda sa lokalnom sortom DRAGANELA za bijelo vino i samo jedan mali vinograd sa lokalnom sortom MAVROVINA (vise na roze ). Draganela se samo spominje u nekim tekstovima o Vrbnickoj Zhlahtini koja je potpuno prevladala na Krku.
Ivica Dobrincic koji na Krku ima rasadnik, i radio je malo cijepova za sebe od Draganele sa Cresa, je spreman da usluzno pripremi za iducu godinu cijepove Draganele i Mavrovine. Nakon obilaska terena i susreta sa njim znacu vise detalja.
Zamolio sam vlasnika vinograda da nam stavi reznice u vodu, do sljedece sedmice za slucaj da se odlucimo za razmnozavanje.... vise
Ivica Dobrincic koji na Krku ima rasadnik, i radio je malo cijepova za sebe od Draganele sa Cresa, je spreman da usluzno pripremi za iducu godinu cijepove Draganele i Mavrovine. Nakon obilaska terena i susreta sa njim znacu vise detalja.
Zamolio sam vlasnika vinograda da nam stavi reznice u vodu, do sljedece sedmice za slucaj da se odlucimo za razmnozavanje.... vise
Ljekovito bilje
Koliko smo svjesni nenadmašnog biljnog bogatstva otoka Cresa? Znamo li da na Cresu raste više od 1400 različitih biljnih vrsta, dok ih na susjednom Pagu ima samo 650? Još začudnije je saznanje da ih u cijeloj Velikoj Britaniji ima 1646,što je ogromna razlika kada pomislimo na odnos u veličini ta dva otoka. Jesmo li sretni što u šetnjama našim otocima još uvijek prolazimo kroz raskošan botanički vrt?
Bilo je i prilika kada je otočnu privredu u krizi spasila priroda sa svojim biljnim blagom, a nekim obiteljima omogućila izlaz iz siromaštva, ili pak prosperitet i bogaćenje. Većina inicijativa dogodila se nakon propasti vinove loze zbog nametnika filoksere. Početkom 20. stoljeća zahvaljujući uzgoju buhača(Chrysanthemum cinerari aefolium), biljke koja je prirodni insekticid, razvio se unosan posao, a sušeni cvijet te biljke u vrijeme kada još nijebilo umjetnih insekticida, imao je veliku potražnju na tržištu. Krajem 19. stoljeća lovor je postao predmet trgovine i izvoza, posebno u Rijeku i Trst.
Andrija Linardić pokrenuo je početkom 20. stoljeća izniman posao. Isprva je sabirao kadulju koju je slao u Trst, a koja je bila namijenjena tržištu u Njemačkoj i Americi. Kasnije je u Martinšćici osnovao destileriju eteričnih ulja u kojoj je destilirao kadulju (Salvia officinalis), a nakon toga smilje (Helichrysum italicum) i lovor. Za to je dobio mnoga međunarodna priznanja i medalje.... vise
Bilo je i prilika kada je otočnu privredu u krizi spasila priroda sa svojim biljnim blagom, a nekim obiteljima omogućila izlaz iz siromaštva, ili pak prosperitet i bogaćenje. Većina inicijativa dogodila se nakon propasti vinove loze zbog nametnika filoksere. Početkom 20. stoljeća zahvaljujući uzgoju buhača(Chrysanthemum cinerari aefolium), biljke koja je prirodni insekticid, razvio se unosan posao, a sušeni cvijet te biljke u vrijeme kada još nijebilo umjetnih insekticida, imao je veliku potražnju na tržištu. Krajem 19. stoljeća lovor je postao predmet trgovine i izvoza, posebno u Rijeku i Trst.
Andrija Linardić pokrenuo je početkom 20. stoljeća izniman posao. Isprva je sabirao kadulju koju je slao u Trst, a koja je bila namijenjena tržištu u Njemačkoj i Americi. Kasnije je u Martinšćici osnovao destileriju eteričnih ulja u kojoj je destilirao kadulju (Salvia officinalis), a nakon toga smilje (Helichrysum italicum) i lovor. Za to je dobio mnoga međunarodna priznanja i medalje.... vise